Propisi Evropske unije ustanovili su pravne institute koje služe zaštiti posetilaca. Lice iz neke države članice Evropske unije, pod određenim uslovima, može u svojoj zemlji ostvariti pravo na naknadu štete iz saobraćajne nezgode koja se dogodila u inostranstvu. Pravni institut koji garantuje da će žrtva saobraćajne nezgode u sopstvenoj zemlji dobiti odštetu, iako se saobraćajna nezgoda dogodila van te zemlje, jeste biro za naknadu štete.
Autor će u ovom radu analizirati određene odredbe direktiva Evropske unije i odredbe domaćeg Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju. Posebna pažnja biće posvećena odredbama koje uređuju biro za naknadu štete kao pravni institut. Autor će uporediti odredbe domaćeg zakona sa odredbama propisa Evropske unije o zaštiti posetilaca. Na osnovu tog poređenja, autor će izvesti zaključak da su odredbe Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju usklađene sa pravom Evropske unije. Materijalnopravne norme Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju, koje se bave naknadom štete za slučaj saobraćajne nezgode van naše zemlje, predviđaju odgovarajući stepen ekonomske zaštite oštećenih lica. Autor će te odredbe materijalnog prava pozitivno oceniti, ali će ipak naglasiti da njihova primena počinje tek kada Srbija stupi u članstvo Evropske unije.