Direktiva o solventnosti II o osnivanju i poslovanju u delatnosti osiguranja i reosiguranja je okvirna Direktiva koja reguliše delatnost osiguranja i društva za osiguranje na teritoriji Evropske unije i Evropskog ekonomskog prostora, čiji je cilj ne samo konsolidacija i izmena svih direktiva o osiguranju u jednom tekstu, već i uvođenje novog organizacionog, upravljačkog i nadzornog pristupa, pristupa zasnovanog na riziku.
Po usvajanju Direktive 2009. godine, EU se suočila sa finansijskom krizom i jedna od njenih prvih reakcija bilo je formiranje Agencije EU za nadzor bankarstva, Agencije za hartije od vrednosti i tržišta kapitala i Agencije za nadzor osiguranja i penzijskih fondova (dalje u tekstu: ANOPF). Zbog toga je nacrt Direktive pretrpeo brojne izmene kako bi se obuhvatile primedbe u vezi sa ANOPF.
Glavne karakteristike novog sistema odnose se na to da se njegova pravila i cela Direktiva zasnivaju na brojnim pravilima iz delegiranih dokumenata i regulatornih tehničkih standarda, tzv. „tehničkih zakona” kao i to da je najveća pažnja posvećena Vladinim pravilima za društva za reosiguranje.