Obaveza osiguranika da ograniči posledice osiguranog slučaja u savremenim evropskim pravima

Apstrakt

U radu autor ispituje sadržinu obaveze i posledice povrede zakonske obaveze osiguranika da prilikom nastupanja osiguranog slučaja preduzme mere radi ograničenja obima štete kao moguće posledice osiguranog slučaja koji je u nastupanju ili je već nastupio prema rešenjima koja su o tim pitanjima ove obaveze prihvaćena u većem broju u poslednjih sedamnaest godina reformisanih zakona evropskih država koji uređuju ugovor o kopnenom osiguranju (dalje: ugovor o osiguranju). Kao i prema rešenjima Principa evropskog ugovornog prava osiguranja koji su 2015. godine usvojeni kao dokument koji treba da ujednači ugovorno pravo osiguranja u Evropi. A takođe i sadržinu ovoj korelativnu zakonsku obavezu osiguravača da osiguraniku nadoknadi troškove i štetu zbog primene tih mera. U radu se ispituju i rešenja koja su prihvaćena u pogledu ove dve obaveze i upoređuju sa onim koja su prihvaćena u čl. 1444 radnog teksta Prednacrta Građanskog zakonika Srbije od 15 maja 2015. godine (dalje u tekstu: Prednacrt GZS). U cilju da se ovim komparativnim pristupom ustanovi koliko su rešenja o razmatranim obavezama u Prednacrtu GZS bliska ili se razlikuju od onih u evropskom pravu i da li ona s obzirom na taj odnos, treba da se izmene, dopune ili izostave, odnosno poboljšaju da bi korespondirala sa savremenim regulisanjem u evropskim pravima i / ili odgovarala potrebama domaćeg osiguranja. Ispitivanje zakonske obaveze osiguranika da ograniči štetu od osiguranog slučaja, autor koristi da istakne mesta na kojima je ona konvergentna sa njegovom zakonskom ili ugovornom obavezom da pre nastanka osiguranog slučaja preduzme ili se uzdrži od vršenja radnji kojima se sprečava njegovo nastupanje (obaveza na peduzimanje preventivnih mera).