Sudjelovanje u prometu, zbog velikih opasnosti s kojima je ono povezano i masovnost takve (društvene) pojave, dovodi do zaključka da nije više bitno tko je odgovoran za štetu, već je bitno da se ona čim prije naknadi, i da se štetne posljedice prometne nezgode što prije saniraju. Drugim riječima, umjesto pojma oštećenik valjalo bi razmisliti da se uvede kao pravni pojam „žrtva prometa” u smislu osobe koja će imati pravo na naknadu štete koju je pretrpjela u prometnim nezgodama (pa makar ih i one same prouzročile). Zbog toga se u radu prikazuju različite teorije koje se temelje na ideji sveobuhvatnosti zaštite žrtava prometnih nezgoda, kao i pokušaji njihove primjene u poredbenom zakonodavstvu.