Procenitelji šteta: da li razlike u propisima u EU treba ukloniti?

Apstrakt

Po sistemu solventnost II, procena šteta je postala važan aspekt u funkcionisanju društva za osiguranje. Posle donošenja Direktive o solventnosti II (dalje u tekstu: DS II) otpočela je diskusija o tome da li usluge procene šteta treba regulisati kroz izmene Direktive o posredovanju u osiguranju (dalje u tekstu: DPO 2). U tom smislu, ovaj rad je posvećen proceniteljima šteta i kontroverznom pitanju regulisanja njihovih standarda prakse u sklopu jednoobraznog pravnog sistema EU. U radu je prvo data definicija procenitelja šteta kao specijalista koji se angažuju radi istrage okolnosti povodom odštetnog zahteva osiguranja shodno polisi osiguranja, i koji daju savete o visini iznosa koji treba platiti ugovaraču osiguranja radi likvidacije tog odštetnog zahteva. Zatim se opisuju poslovi koji se redovno obavljaju u sklopu delatnosti procenitelja. Nakon toga, dat je pregled pravnog okvira za usluge procene šteta u Evropi u DS II i izneti su argumenti predloga Evropske Komisije za njihovo uključivanje u proširenu definiciju posrednika u osiguranju, što bi bilo uneseno u izmenjenu DPO. Autor je pažnju usmerio i na izražene sumnje u vezi sa tim da li je DPO 2 adekvatan instrument za regulisanje profesije procene šteta.