Ugovorom o privatnom kolektivnom osiguranju ostvaruju se ciljevi zaštite različitih kategorija osiguranika od rizika u osiguranju imovine i lica. I pored njegovog neospornog značaja za sprovođenje određenih politika države u pojedinim oblastima, postavlja se pitanje celishodnosti njegovog pravnog regulisanja, posebno u svetlu činjenice da postoje pravni sistemi koji ne sadrže nikakve posebne odredbe o ugovoru o privatnom kolektivnom osiguranju, oni koji regulišu samo određene situacije, ali i pravni sistemi koji detaljno regulišu ugovor o privatnom kolektivnom osiguranju. U ovom radu, autor analizira pravni okvir ugovora o privatnom kolektivnom osiguranju u evropskom uporednom pravu.