Smisao i značaj pojmova „osigurani događaj“, „osigurani slučaj“, „rizik“ i „nezgoda“ u uporednom pravu osiguranja

Apstrakt

Pojam „osigurani događaj” ima višestuku ulogu u pravu osiguranja i uobičajeno se povezuje sa drugim pojmovima prava osiguranja, kao što su „rizik”, „osigurani slučaj”, „nezgoda”, „dešavanje” itd. U većini pravnih sistema zakonodavac i ugovorne strane (u svojim ugovornim klauzulama u polisama) često ne koriste navedene termine u istom značenju. Zato postoji potreba da se odredi tačno značenje svakog termina i utvrdi u čemu se svaki od njih međusobno razlikuje.

Zakonodavac u pravilu poistovećuje pojam „osigurani događaj” sa pojmom „rizik” i iste koristi za određivanje da li je zakonito tražiti osiguravajuće pokriće ili, drugim rečima, da isključi mogućnost osiguranja rizika za koje se zna da su se već ostvarili. U drugim slučajevima zakonodavac se služi pojmom „osigurani događaj” da bi odredio trenutak od kojeg se računa rok zastarelosti u pravu osiguranja.

Što se tiče ugovornih stranaka i njihovih ugovorenih klauzula, „osigurani događaj” se često vezuje za rok trajanja polise osiguranja i za određivanje da li osiguravajuće pokriće važi tokom trajanja polise. Na primer, u oblasti osiguranja odgovornosti postoje „polise na bazi postavljanja odštetnog zahteva” gde pokriće postoji onda kada treće lice postavi odštetni zahtev prema osiguraniku tokom trajanja polise i „polise na bazi nastanka štete ili osiguranog uzroka”, gde pokriće postoji onda kada nastane šteta ili okolnost koja može dovesti do štete ili osnov za postavljanje odštetnog zahteva trećeg lica prema osiguraniku nastane tokom trajanja polise. Pojmovi „šteta” i „osigurani događaj” daklenemaju isto značenje u navedenim dvema vrstama polisa osiguranja odgovornosti. U ostalim slučajevima koji su dosta česti u praksi, ugovorne strane pojam „osigurani događaj” upotrebljavaju za određivanje obima franšize koju snosi osiguranik, kao i visinu nadoknade koju treba da plati osiguravač. Na primer, redovno se u većini polisa osiguranja praktikuje ugovaranje franšize koja se primenjuje na sve štete koje nastanu iz istog „osiguranog događaja” ili za određivanje maksimalnog iznosa nadoknade po jednom „osiguranom događaju”; u navedenim primerima pojam „osigurani događaj” se upotrebljava kao univerzalni ili kombinujući način za obuhvat većeg broja pojedinačnih šteta i njihov sličan tretman po polisi osiguranja, čime se ograničava obaveza osiguravača.[1]

[1] O različitim aspektima upotrebe termina „osigurani događaj” takođe videti Raoul Colinvaux’s: Law of Insurance(edited by Robert Merkin), 8th edition 2006, par. 10-29, str. 353. Za Grčko pravo videti: I. Rokas: Private Insurance Law., 11th edition 2006, [na grčkom]par. 453 str. 293 i par. 614, str. 399.