Ugovor o osiguranju života je jedan od najznačajnijih ugovora iz oblasti osiguranja. Njegovi koreni sežu u antički period, a razvoj se veže za različita religijska ali i profesionalna udruženja i ustanove. U modernom pravu evropskih zemalja, ugovor o osiguranja života se najčešće ne definiše zasebno, već se njegov pojam podvodi pod opšti pojam ugovora o osiguranju. Kako bi se gde je neophodno istakle posebne karakteristike pravnog režima ugovora o osiguranju života, zakonski se ističu njegove specifičnosti u odnosu na generalna pravila o ugovoru o osiguranju. Tako je učinjeno i u srpskom Zakonu o obligacionim odnosima, ali i u pozitivnom pravu brojnih država u regionu. Ugovor o osiguranju života je aleatorni, imenovan, formalan, adhezioni, svotni ugovor u privredi sa naglašenom obavezom savesnosti i
poštenja. Kroz temeljnu analizu zakonske defincije, ali i različitih aspekata njegove pravne prirode, u ovom radu ćemo predstaviti jednu celovitu sliku pojma i osnovnih karakteristika modernog ugovora o osiguranju života.