U ovom radu autor analizira pravilo iz čl. 18. Rim II Regulative kojim se određuje merodavno pravo za pitanje dopuštenosti direktne tužbe protiv osi- guravača odgovornog lica. Prema ovom pravilu, ošte- ćeni može neposredno da zahteva naknadu štete od osi- guravača odgovornog lica, ako je to dopušteno bilo prema pravu merodavnom za vanugovorne obaveze bi- lo prema pravu merodavnom za ugovor o osiguranju. Obzirom da je autor u posebnom članku, objavljenom u Reviji za pravo osiguranja br 1/2010 (str. 40 i dalje), analizirao koliziona pravila za ugovore o osiguranju iz Rim I Regulative, u ovom radu autor je svoju pažnju usmerio isključivo na pravila Rim II Regulative o odre- divanju merodavnog prava za građanskopravne delikte.