Pažnja usmerena na gigante: Nadzor osiguravajućih grupa i društava za osiguranje u okviru finansijskih konglomerata u evropskom pravu

Apstrakt

U današnje vreme sve više osiguravača su deo grupe koja može da ima sedište u većem broju država i može obuhvatati druge finansijske konglomerate ili trgovačka i industrijska privredna društva. Sve složeniji i međunarodni karakter osiguravajućih grupa stoji nasuprot činjenici da nacionalni organi, u osnovi, sprovode nadzor osiguranja nekog pravnog lica. Putem dopunskog nadzora koji se obavlja na nivou grupe, solo nadzor je, u stvari standard. U tom kontekstu, finansijska kriza je istakla potrebu postojanja efikasnijeg i sveobuhvatnijeg nadzora grupe.
Autor se u radu bavi analizom evropskog pravnog okvira koji se tiče organizacione forme nadzora (re) osiguravajućih društava koja pripadaju osiguravajućim grupama i finansijskim konglomeratima koji posluju širom sveta. U tom smislu, on razmatra relevantne odred- be Direktive o osiguravajućim grupama, Direktive o solventnosti II i Direktive o finansijskim konglomera- tima. Značaj evropske regulative u ovoj oblasti dolazi do izražaja kada se uzme u obzir činjenica da Evropa zauzima vodeće mesto kao država porekla navjećih osi- guravajućih grupa.
Autor posebno ističe razvoj nadzora osiguravajućih grupa. U poređenju sa sistemom nadzora po Direktivi o osiguravajućim grupama, sistem Direktive o solven- tnosti II se čini mnogo efikasnijim i adekvatnijim za obezbeđenje efikasnog nadzora grupe. Direktiva o solventnosti II je donela jednoobrazna i detaljna pravila na Komunitarnom nivou, omogućavajući time ravnoprav- nije uslove na tržištu. Ona takođe uzima u obzir potrebu individualizacije pristupa nadzoru grupe. Osim toga, odgovarajući poslovi dodeljeni su grupi nadzorni- ka i kolegijumu nadzornika.
Organizaciona forma nadzora osiguravajuće grupe po Direktivi o solventnosti II podešena je prema onoj koju ustanovljava Direktiva o finansijskim konglome- ratima u vezi sa finansijskim konglomeratima. Obe direktive predviđaju imenovanje nadzornog organa koji sprovodi nadzor na nivou grupe (nadzornik grupe) i finansijskog konglomerata (koordinator) i predviđaju postojanje kolegijuma nadzornika. Nadzornik grupe i koordinator obezbeđuju da se relevantne nadzorne aktivnosti i informacije koordiniraju na nivou svetske organizacije grupe, smanjujući dupliranje poslova iz- među nadzornih organa i pravnih lica koja su predmet nadzora. Funkcionisanje kolegijuma nadzornika, tada omogućava koordinisani pristup nadzoru i uspostavlja saradnju nadzornika.
Analizirani regulatorni sistem nadzora supervision omogućava nadležnim organima da prilagode sprovođenje nadzornih ovlašćenja na svu složenost pravnih lica koja su predmet nadzora, omogućujući adekvatnu primenu principa srazmernosti.